5. februar - Dan sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva tokom agresije

Povodom obilježavanja 5. februara - Dana sjećanja na sve ubijene i ranjene građane Sarajeva tokom agresije u periodu 1992.-1995. godine, učenici JU Osnovna muzička škola "Mladen Pozajić" i JU Treća gimnazija, posjetili su danas mjesto masovnog stradanja građana Sarajeva na mjestu Pijaca Markale.

Nakon što su brojne delegacije položile cvijeće i odale počast ubijenima na pijaci Markale, u Narodnom pozorištu održana je Komemorativna sjednica, na kojoj je sudjelovalo preko 200 učenika JU Prva bošnjačka gimnazija i JU Prva gimnazija, gdje su na prigodan način obilježili 30. godišnjicu od ubistva 68 građana Sarajeva.

Dana 05.02.1994. godine iz pravca Mrkovića (pod kontrolom Sarajevsko-romanijskog korpusa) ispaljena je granata koja je eksplodirala na asfaltnoj podlozi unutar zelene pijace Markale, u trenutku kada je na pijaci bilo prisutno nekoliko stotina građana, koji su kupovali, odnosno prodavali robu. S obzirom na činjenicu da se radilo o prostoru okruženom zgradama kao i da je bilo prisutno mnoštvo ljudi, efekat eksplozije je bio maksimalan.

Usljed rasprskavajućeg djelovanja ove granate ubijeno je šezdeset sedam civila, dok je od posljedica ranjavanja, na liječenju u Hamburgu, podlegla još jedna osoba. Prema rezultatima istrage MUP-a RBiH, kao i Komisije vještaka na čelu s prof. dr. Berkom Zečevićem, granata je ispaljena iz pravca sela Mrkovići, s položaja Sarajevsko-romanijskog korpusa, što je potvrđeno u pravosnažnoj presudi ICTY u predmetu Stanislav Galić. Međutim, neposredno nakon ovog masakra, uslijedile su burne reakcije, negiranje broja i identiteta žrtava kao i odgovornosti za zločin od vojnog i političkog rukovodstva Savezne Republike Jugoslavije/Republike Srpske. Potom su uslijedile prijetnje pripadnicima UNPROFOR-a, poput: „Snage UNPROFOR-a napasti, zarobiti i držati kao taoce, dok NATO ne prekine vazdušne udare“ (S. Galić, SRK, 9. 2. 1994). Insistiranje na vojnoj intervenciji NATO-a, koja je podrazumijevala bombardovanje položaja VRS-a, uveliko je uplašila komandu UNPROFOR-a u Sarajevu i Zagrebu, te su rezultati istrage koju je proveo istražiteljski tim Ujedinjenih nacija bili neodređeni i nedorečeni. Sintagma „krivac nije identifikovan“ poslužila je kao savršen alibi za neintervenciju, nakon čega je Radovan Karadžić izjavio: „Mi smo zadovoljni što imamo Ujedinjene nacije, s kojima sređujemo sve ove poslove.“ Umjesto vojne intervencije, Ujedinjene nacije su, preko komandanta UNPROFOR-a za BiH, generala Michaela Rosea, uspjele načiniti sporazum prema kojem je dogovoreno povlačenje teškog naoružanja u radijusu od 20 km od centra Sarajeva, što je samo djelomično ispoštovano, prividnim povlačenjem teškog naoružanja ili njihovim stavljanjem pod kontrolu UNPROFOR-a. Devet godina nakon zločina na Markalama, na suđenju generalu Stanislavu Galiću (komandantu SRK-a u periodu od septembra 1992. do augusta 1994), pripadnici UNPROFOR-a su posvjedočili kako je oficir za vezu SRK Radisav Cvetković priznao da je tokom 1993. godine SRK s tog područja „ispalio 30.000 do 40.000 projektila na grad i [pitao se zašto se autori Izvještaja UN-a] toliko zanimaju za jedan projektil kada ih je [SRK] ispalio toliko“. Pretresno vijeće ICTY-a u predmetu Galić konstatovalo je da je granata na pijacu „van svake sumnje namjerno ispaljena s teritorije pod kontrolom SRK-a“, što je Žalbeno vijeće u navedenom predmetu i potvrdilo.

Ovaj tragični događaj, kao i mnogi drugi slični slučajevi koji su se odvijali na oko 230 lokacija masovnih stradanja građana Sarajeva od 1992. do 1995. godine, podsjećaju nas na teške trenutke koje su grad i njegovi stanovnici pretrpjeli tokom opsade.

S tim u vezi, Ministarstvo za odgoj i obrazovanje Kantona Sarajevo u saradnji s Institutom, ove godine je uključilo pregled Obilježavanja godišnjica masovnih stradanja građana Sarajeva 1992.-1995. godine u školski kalendar.

Ova inicijativa ima za cilj njegovanje kulture sjećanja i pamćenja, kako bismo osigurali da se teške lekcije iz prošlosti ne zaborave.

Učenici koji nisu izašli na mjesto obilježavanja masovnog stradanja, imat će priliku u svojim školama na osnovu edukativnih materijala poslušati historijski čas o stradanjima građana Sarajeva tokom opsade.

Pamćenje ovih događaja ključno je za očuvanje mira i razumijevanja među ljudima, te nas podsjeća na važnost solidarnosti i suosjećanja među zajednicama.

Slika